Posljedice takozvane “vibecesije”
Ekonomski pokazatelji u Hrvatskoj su malo kad bili dobri kao danas te smo dosegli 76 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku mjerenih standardom kupovne moći. Ipak, usprkos dobrim pokazateljima, mnogi potrošači i dalje osjećaju posljedice takozvane “vibecesije” – pojma koji je skovala ekonomska analitičarka Kyla Scanlon, a koji opisuje nepodudaranje između službenih ekonomskih podataka i raspoloženja potrošača.
“Vibecesija” je kombinacija riječi “vibe” (osjećaj ili raspoloženje) i “recesija”. Ova riječ ne znači stvarni pad gospodarske aktivnosti (kako se definira klasična recesija), već psihološku reakciju potrošača na ekonomiju. Iako gospodarski pokazatelji mogu sugerirati stabilnost ili čak rast, negativan sentiment među građanima može ukazivati na nesigurnost, zabrinutost ili nezadovoljstvo zbog osobnih financijskih poteškoća.
Vibecesija je posebno vidljiva među hrvatskim građanima koji usprkos boljim ekonomskim razultatima imaju osjećaj da iz dana u dan žive sve lošije. Pitali smo ekonomskog analitičara Petra Vuškovića što misli o ovakvom stanju duha građana i jesu li razlozi za zabrinutost opravdani ili tek stvar percepcije.
Nikada nismo živjeli bolje
“Ovo je pitanje koje dobivam gotovo na svakom sastanku,” objašnjava Vušković. “Gledajući službenu statistiku, možemo reći da nikada nismo živjeli u boljem ekonomskom razdoblju. Ako pogledamo unatrag 10 ili 15 godina, jasno je da danas imamo bolji standard, no potrebno je neko vrijeme da građani osjete te promjene.”
Prema Vuškoviću, ovakva percepcija ekonomije nije uvijek rezultat stvarnog pada standarda. Građani često temelje svoje osjećaje na subjektivnom dojmu: nekima je standard mjeren visinom plaće, dok drugi više cijene slobodno vrijeme ili mogućnost putovanja.
Kada se analiziraju ključni ekonomski pokazatelji, čini se da su svi trendovi pozitivni. “Bilježimo rast plaća, broj fiskaliziranih računa, rast kupovine nekretnina, pa čak i povećan broj putovanja u inozemstvo i rezervacija u restoranima,” ističe Vušković. Također, dodaje kako je administrativno rasterećenje gospodarstva kroz porezne reforme povećalo kupovnu moć, dok decentralizacija donosi benefite na lokalnoj razini u obliku bolje infrastrukture i uređenijih javnih prostora.
Raslojavanje u društvu
No Vušković prepoznaje da “vibecesija” može postojati čak i kada ekonomija napreduje. “Naš je standard viši nego prije deset godina, ali subjektivni osjećaj među građanima nije uvijek u skladu s brojkama,” kaže.
Jedan od razloga za nezadovoljstvo je sve više raslojavanje u društvu, koje je sve više vidljivo posljednjih pet godina. Naime, iako prosječna plaća u Hrvatskoj raste te je u kolovozi ove godine iznosila 1 324 eura, medijalna neto plaća za kolovoz 2024. iznosila je tek 1 134 eura što znači da polovica obitelji u Hrvatskoj živi s primanjima manjima od 2 268 eura ako dvoje roditelja prima medijalnu plaću. Uz rastuće cijene kvadrata, hrane i režija, jasno je da ta svota nije dovoljna za normalan život.
“Oni koji imaju veća primanja i vlasnici kapitala u boljoj su situaciji nego ikad, dok srednja klasa, iako u porastu, i dalje osjeća pritisak visokih cijena te građani suočeni s visokim troškovima života teško izlaze na kraj s cijenama stanovanja i osnovnih potrepština,” kaže Vušković.
Standard je danas puno viši
“Možda trebamo prilagoditi način na koji gledamo na novac i ekonomiju. Građani bi trebali pogledati kako su živjeli prije desetak godina i shvatiti da je standard danas puno viši,” ističe Vušković.
Analitičar priznaje da je postojeće društveno raslojavanje dodatni izazov, no vjeruje da, usprkos svemu, Hrvatska ide u dobrom smjeru. Kako ističe, “s obzirom na sve pozitivne pokazatelje, izgleda da su ekonomske prilike u Hrvatskoj daleko bolje nego što to većina građana percipira.”
“Danas još uvijek postoje oni koji misle da je najbolje što mogu napraviti za Hrvatsku napustiti je. To nije istina i ja se s time ne slažem. Trebamo gledati broj ovršenih i broj nezaposlenih. Ako su te brojke dobre, nema razloga za strah. Dok su ti pokazatelji dobri, znači da postoje prilike i na nama je da ih prepoznamo”, zaključuje Vušković.
